"Zona ubijanja": Ovo postaje najopasnija točka na planetu, a ključ drži Iran

Hormuški tjesnac praktički je zatvoren već gotovo četiri tjedna, što je izazvalo kaos na globalnim tržištima nafte, a kraj krize se ne nazire.

Prijetnje i napadi Irana u Perzijskom zaljevu učinili su prolazak toliko rizičnim da je gotovo sav promet obustavljen.

Ovaj tjesnac ključna je ruta za oko 20% svjetske nafte i prirodnog plina, kao i za gnojiva važna za globalnu proizvodnju hrane.

Kako se energetska kriza produbljuje, američki predsjednik Donald Trump ističe diplomatske napore za okončanje blokade, ali istodobno šalje tisuće dodatnih vojnika na Bliski istok i razmatra mogućnost da američka mornarica prati tankere.

Ipak, Iran i dalje ima prednost iz više razloga – djelomično zbog nekonvencionalnih metoda ratovanja, poput jeftinih dronova i morskih mina, ali i zbog svoje geografije. Kombinacija tih čimbenika otežava SAD-u i njegovim saveznicima zaštitu brodova ili vojno osiguravanje tjesnaca.

Uz to, Iran ima i financijsku korist od kontrole prolaza. Iranski dužnosnici poručili su da će nastaviti naplaćivati takse za siguran prolazak pojedinih tankera, nakon što je izvješće Lloyd’s List Intelligence od 23. ožujka navelo da su najmanje dva broda platila velike iznose za prolazak.

Zašto geografija ide u korist Irana?

Hormuški tjesnacna najužem dijelu širok je oko 39 kilometara, a gotovo sav promet odvija se kroz dvije još uže plovne trake.

"S razlogom se naziva uskim grlom. Postoje i druga takva mjesta u svijetu, ali ovo je posebno izazovno jer nema alternative", rekao je Nick Childs iz Međunarodnog instituta za strateške studije.

Ograničen prostor dodatno otežava manevriranje brodova i eventualne vojne operacije, piše Nova.rs.

"Na otvorenom moru uvijek postoji mogućnost promjene rute, ali u ovako uskom prolazu to je nemoguće", kaže Kevin Rowlands iz britanskog instituta RUSI. "To znači da Iran ne mora aktivno tražiti mete – može jednostavno čekati."

Takva situacija praktički stvara „zonu ubijanja“, gdje vrijeme za reakciju može biti svega nekoliko sekundi.

Iran raspolaže s gotovo 1.600 kilometara obale s koje može lansirati protubrodske rakete. Te su baterije mobilne i teško ih je uništiti, a razvedena obala omogućuje napade i izvan samog tjesnaca.

Sjeverna, iranska obala dodatno otežava situaciju jer je brdovita, s planinama, dolinama i otocima, što omogućuje skrivanje oružja i otežava otkrivanje prijetnji.

Što prijeti brodovima?

Analitičari navode da je iranska sposobnost nanošenja štete donekle oslabljena od početka sukoba, ali rizik i dalje postoji.

"Nemoguće je svesti prijetnju na nulu", upozorava Rowlands.

Zbog složenosti situacije, zaštita brodova zahtijevala bi višeslojnu obranu – uz ratne brodove i korištenje satelita, zrakoplova, dronova te ruta očišćenih od mina.

Iako su SAD oslabile dio iranskih konvencionalnih kapaciteta, najveća prijetnja dolazi od nekonvencionalnog arsenala – dronova, brzih čamaca i bespilotnih plovila s eksplozivom.

Iran također može relativno lako postavljati mine, čak i s civilnih brodova, dok male podmornice predstavljaju dodatnu opasnost u plitkim vodama.

Saveznici SAD-a, poput Velike Britanije, Francuske i Bahreina, rade na planovima zaštite pomorskog prometa.

Trenutačna situacija

Iran je dosad napao najmanje 19 brodova u i oko Hormuškog tjesnaca.

Analitičari ističu da Iran ne mora uništavati brodove kako bi ostvario cilj – dovoljno je održavati visok rizik kako bi brodarske kompanije odustale od prolaska.

Ipak, pojedini brodovi povezani s Iranom, Kinom, Indijom i Pakistanom uspjeli su proći. Teheran je poručio da "neprijateljski" brodovi neće moći prolaziti, dok oni koji surađuju s iranskim vlastima mogu dobiti dopuštenje.

Prema izvješću Lloyd’s List Intelligence, najmanje 16 brodova prošlo je tjesnac, uključujući jedan koji je navodno platio 2 milijuna dolara, kao i nekoliko tankera koji su koristili lažne identitete.

Čak i ako se promet normalizira, bit će potrebno vrijeme za uklanjanje zastoja – gotovo 2.000 brodova trenutačno je zarobljeno u Perzijskom zaljevu.

Vojni i politički razvoj

Administracija Donalda Trumpa tvrdi da postoji diplomatski napredak, iako Iran negira izravne pregovore sa SAD-om, uz potvrdu da se poruke razmjenjuju preko posrednika.

Istodobno, SAD šalju dodatne snage u regiju. Prema američkim dužnosnicima, prema Bliskom istoku upućene su 11. marinska ekspedicijska jedinica i amfibijska skupina Boxer, kao i snage s broda USS Tripoli.

Te se jedinice obično koriste za evakuacije i amfibijske operacije, što je potaknulo nagađanja o mogućim kopnenim akcijama, iako administracija tvrdi da to zasad nije u planu.

Analitičari smatraju da bi samo prisustvo američkih snaga moglo biti pokušaj pritiska na Iran.

Trump je također zaprijetio novim napadima na objekte povezane s iranskom naftnom industrijom. Američka vojska nedavno je gađala vojne ciljeve na otoku Harg, kroz koji prolazi oko 90% iranskog izvoza nafte.

Za sada nisu pogođeni objekti za trgovinu naftom, ali Trump upozorava da bi to mogao biti sljedeći korak, što bi značilo dodatnu eskalaciju sukoba.